185
Okay, okay, just breathe… You've only got 3 more days here, let's make them count.
Okay, okay, just breathe… You've only got 3 more days here, let's make them count.
[Troje nas na pokretnim stepenicama.] – "Zašto momci kad ih žensko pogleda, ako su je gledali do tad, okrenu glavu?" + "Ne pitaj mene, pitaj njeg, on zna…" – "Pa njeg i pitam…" [Pogledam je s podignutom obrvom, pa se okrenem drugarici pored mene, a ona mi ukrade riječi iz usta:] "A da nije skrenuo…
Šššš… lezi ušuškana, mjeseče moj mali. Ušuškana, zatvori plave okice i slušaj moj tihi glas, dok ti pričam priču, koju čuh nekad davno, u šumu kiše. Legendu čak. Ponekad je ponovo čujem, kroz otškrinut prozor, pa pustim kapljicama kiše da mi je, po nebrojeni put ispričaju. Pričaju o dječaku. U svojih petnaest ljeta, na oko…
Kad malo bolje razmislim, svaka riječ, svaka priča, bez obzira na dužinu, radnju i likove u njoj, koju sam čuo otkako razumijem govor se može sumirati u jednu rečenicu. "Ja i ja." I ja sam krivac za ovaj grijeh. (<- Vidite?)
And the identity crisis continues.
– "Jel’ ti falilo [Bosna]?" "Ma nije… ne veže me mjesto, nije mi toliko bitno gdje sam. Ali jesu ljudi…" – "A gdje će te vezati, mali si otišao od kuće." ***** Tokom zadnjih par dana, ovo počesto čujem. Kad malo bolje razmislim, nisu samo protekli dani u pitanju, već duži period. Ali zadnjih par…
– “Šta radiš?” “Lebdim negdje između bezumlja i grube stvarnosti.” – “Šta?!” “Ma jedem govna ba…”
Jel’ ba što ja bijah nervozan? Pa ne grizu ovdje ljudi. (Barem ne puno.)
Al’ ne fakat, jel’?
Holy shit! Holy shit! Holy shit! Holy shit! Holy shit! Holy shit! Holy shit! Holy shit! Holy shit! Holy shit! Holy shit! Holy shit! Holy shit! Holy shit! Holy shit! Holy shit! Holy shit! Holy shit! Holy shit! Holy shit! Holy shit! Holy shit! Holy shit! Holy shit! Holy shit! Holy shit! Holy shit! Holy…