Večeras sam posmatrao zvijjezde padalice…
(Tekst smislen koliko i plan ekonomskog razvoja BiH.)
Pitam se koji ja k***c radim ovdje gdje jesam, s ovim ljudima s kojim jesam?
Ali ozbiljno, zar sam si toliko život sjebao za tako kratko vremena, da i danas ispravljam krivu Drinu?
Znam da je jedini razlog zašto ponovo prolazim kroz ovu krizu je sada već svakodnevni stres kojeg se ne mogu otarasiti dok ne završim ovaj posao, povezan sa činjenicom da uskoro punim 2?ti rođendan (što je dovoljan razlog da prođem kroz neku krizu sam od sebe) i umor… umorio sam se od ovog lažnog karaktera koji svakodnevno nosim. Postao mi je težak, koliko i lažni osmijeh kojeg držim na licu svakodnevno (grčni su mi mišići u licu), dok slušam preseravanja seljaka koji su Bog-zna-kako došli do nekih parica, pa misle da su pokupili svu pamet svijeta, a nisu makli dalje od najbliže kafane.
Znam to, ali haman nema druge nego da se ipak prođe kroz ovo i razmišlja o svemu o čemu već razmišljam.
Šta ono kažu, “J*** karakter ako nije labilan?”
Moram si naći neki hobi, nešto pomoću čega ću liječiti frustracije.
Još malo i punih 2? godina… od dvadesete na ovamo i ne primjetim gdje mi vrijeme prolazi. Previše brzo se krećem, bez da igdje ustvari stižem.
Mati mi je jednom rekla kako sam se napatio za sve što sam htio u životu… ali uzimajući čak i to u obzir, ovo je opet previše. Do sada sam trebao imati nešto, neku stabilnost, neku zrelost, biti isklesana ličnost, biti nešto… umjesto toga pišem ovaj post na bloggeru.
Idem kući uskoro… nakon godinu, sedam mjeseci i 14 dana.
I pun mi je k**** svega.
Nakupi se čvovjeku, al svako stanje je promijenjivo ako stvarno dovoljno želimo promjenu. Jednom mi je jedan kolega sa psihijatrije reka: Želja je snaga. I to je točno.
preispitujes stvari oko sebe.
to je dobar pocetak promjene.
Samo ti se skupilo sve, što je sasvim razumljivo. Ispričaj nekome ako imaš, ako nemaš napiši ovdje
suješ