b.b.

Zadnjih par dana razmišljam o ovom… mjestu(?).

Nisam nostalgičan, niti planiram nastaviti pisati… već odavno nemam ništa pametno napisati, ako sam nekad i imao. I ovo sada što pišem, pišem za sebe, drugi i ne moraju razumjeti.
Ako bih tražio jednu riječ kojom bih opisao razlog mog razmišljanja, to je čuđenje. Tražim odgovor na pitanje šta se desilo pa sam od jedne tačke
na kojoj sam se našao prije više od 4 godine, kada je profil napravljen, došao do ove gdje sada stojim u životu.
Ne pričam sad o nekoj plahoj promjeni u meni, nekom dosegnuću nirvane, prosvjetljenju koje je obilježilo vrhunac moje transformacije. Ustvari, još uvijek sam narcisoidni, (mada malo manje) anksiozni, potencijalni sociopata koji jedva da zna šta radi sa sobom. Možda sam malo stabilniji kao osoba, pa možda bude i lakše vidjeti neku koheziju u onome što pišem, ali opet sve promjene su prirodne i razumljive kada se uzme u obzir vrijeme koje je prošlo.
A vremena je prošlo… da zaokružim, 4 godine i 4 mjeseca. Zajedno sa sobom je donijelo i odnijelo mnoge stvari, kako ružne, tako i lijepe. U zadnjih par mjeseci više lijepih, nego onih drugih. Nešto na čemu mogu biti samo zahvalan…

Ono o čemu pričam je nepredvidivost života… vremena. Da sam se jedno jutro, prije 4 godine probudio znajući sve što će se dogoditi do današnjeg dana, ne bih samom sebi vjerovao. Činilo bi se kao neki čudan san, o nemogućem. Ali eto, haman nije…