28.04.2019.

b.b.

Imam puno da kažem, ali nemam riječi kojim bih to rekao...

Ali evo... da ne bude da sam džabe ušao tu...

20.04.2019.

b.b.

Iskreno? Bojim se...

Po dobrom starom običaju, kasnim... barem se tako osjećam.

Davno je bilo vrijeme za novi početak, mnogi su oko mene to mi i rekli, ali trebalo je vremena da to dođe iz guzice u glavu. Mada, da budem sasvim iskren i prema sebi i drugima, davno se to desilo... ali me i tada bilo strah;
previše sam sigurnosti našao u ovom haosu, pokušavajući ispraviti krivu Drinu, oslanjajući se na onih šačicu ustaljenih rutina u kojima sam nalazio sigurnost i razloge da ostanem tu gdje jesam.

Ali glupost je ponavljati jednu te istu stvar iznova i iznova, očekujući drugačiji rezultat, a i sam znam da se vrtim u krug na ovom ringišpilu, čvrsto se držeći za hrđave lance škriputave stolice na kojoj sjedim. Previše sam dugo gledao kako mnoga poznata lica zamijenjuju stranci nakon svake vožnje. Našao sam se okružen neznancima, što nije ništa bolje nego biti sam.

I sada, u 2?-toj godini se spremam za taj neki novi početak. I znam već da su godine provedene tu bačene niz vjetar ako se to desi.

Ali nije me toga strah (mada priznajem, jest mi krivo). Strah me toga što ne znam da li ću uspjeti doći do tog nekog cilja koji sam sebi zacrtao.

Da li sam sposoban doći do njega?


Stariji postovi